Sitnice i detalji
Zanimljivosti
Sve što niste znali o nama
I.
Preko stoljeća povijesti
Nakon dvije godine djelovanja agilnog, ali nigdje registriranog društva zbio se važan događaj u povijesti Vrbovca i njegova glazbenog, kulturnog i društvenog života. U prostorijama Pučke škole u Vrbovcu 18. siječnja 1912. godine održani su koncert i osnivačka skupština Hrvatskog pjevačkog društva Petar Zrinski.
Lijevo
Pučka škola u Vrbovcu, 1912.
1912
Scroll
Zapisnik
II.
Zapisnik
Tog povijesnog dana započele su aktivnosti Hrvatskog pjevačkog društva Petar Zrinski. Prva odborska sjednica održana je već nekoliko dana kasnije, 24. siječnja 1912. godine, na kojoj je nakon govora predsjednika Stjepana Pavunića, tajnik Ante Kolarić članovima odbora podnio izvješće o radu.
Početak
III.
“Ista brazda samo drugi ljudi”
Povodom 80. obljetnice Društva, skladane su pjesme Za domaju i za dom i Ista brazda, samo drugi ljudi.
Brazda pjesma na vrbovoj kori
kao zapis hrvatski starinski
naš kaštel vjekovima zbori
tu se rodi junak Petar Zrinski.
Brazda pjesma i ruši i zida
u njoj žive sva nam snoviđenja
zvone povijest zvona svetog Vida
svoje ljude zovu na prošćenja.
Brazda pjesma k’o molitva sveta
grije dušu ispunjava grudi
tako traje već stotinu ljeta
ista brazda samo drugi ljudi.
Stihovi: Drago Britvić
Glazba: Mario Boguliuni
Ista brazda samo drugi ljudi
Glazba: Mario Bogliuni
Stihovi: Drago Britvić
Lijevo
Ista brazda samo drugi ljudi
Glazba: Mario Bogliuni
Stihovi: Drago Britvić
Ljudi
Dolje
Katarinski koncerat
14. rujna 1930. Društvo sa Vatrogasnim društvom Vrbovec i Športskim društvom Zrinjski priprema u Križevcima u (nečitko) domu Koncerat sa zabavom od koje čisti prihod ide u korist gradnje društvenog doma u Vrbovcu.
IV.
Vrbovečkog kraja dika
Povodom 75. obljetnice Društva, skladane su pjesme Prigorski kraj Mirka Cajnera i Sedamdeset i pet ljeta Zvonimira Prelčeca na stihove Mirka Cajnera.
Sedamdeset i pet leta vre drži se kak se šika
Društvo naše „Petar Zrinski“ vrbovečkog kraja dika.
Brižni naš čuvar popevke, tanca,
pučkih običaja, svojeg dragog zavičaja.
Za te naj nam raste cvete kak ti rože te na njivi
I naj sretne vu slobodi duge još poživi.
Stihovi: Mirko Cajner
Glazba: Zvonimir Prelčec
Sedamdeset i pet leta
Lijevo
Sedamdeset i pet leta
V.
O društvu u trenutku osnivanja, 1912.
„Može se dogoditi da društvu neće cvasti ruže, da će životariti, a pitam, koje društvo nije pretrpjelo u svom životu svakakovih kriza.“
– Stjepan Pavunić
Društvo
Recenzija iz monografije Društva, 2022.
VI.
Recenzija iz monografije Društva, 2022.
„Slaviti stodesetu obljetnicu jednoga društva velik je pothvat, čast i privilegija za sve članove tog društva, za mjesto u kojem djeluje i u kojem je više od stotinu godina okupljalo nebrojeno članstvo vrijednih ljudi željnih društvenoga života, zabave, radosti dijeljenja i ljubavi.
(…)
vrstan uspjeh jasnoga promišljanja, upornoga traganja i prikupljanja podataka, strpljivoga slaganja mozaika najljepših boja i sklada kakav i može biti samo zahvaljujući plemenitoj pobudi da se, u ovom slučaju, na jednome mjestu ovjekovječi duboka brazda zajedništva i druženja u otkrivanju zaboravljenih ili zametnutih podataka koji na jednome mjestu podsjećaju, ispunjavaju, ali i potiču na daljnjih stotinu plemenitih, kako nas je i Zrinski naučio jer „navik on živi ki zgine pošteno“.
– dr.sc. Tvrtko Zebec, Znanstveni savjetnik Instituta za etnologiju i folkloristiku
VII.
Druga obitelj
„Zrinski je i funkcionirao kao jedna obitelj.“
– Marija Majer, članica mješovitog pjevačkog zbora od siječnja 1985.
„U društvu je vladalo veliko prijateljstvo, na probe smo dolazili sa zadovoljstvom, a ni nakon njih nismo se odmah razilazili. Slavili smo rođendane, imendane, svadbene svečanosti, išli u posjete, družili se. Druženje i pjesma bili su naš život.“
– Viktorija Kuzmek, članica mješovitog pjevačkog zbora od 1969.
Obitelj
Prijateljstva koja traju
VIII.
Prijateljstva koja traju
„Zahvaljujući uzvratnim gostovanjima, članovi našeg društva upoznali su predivne krajolike načičkane vinogradima i kletima koje okružuju Vrbovec.
Ova suradnja prenosi se s koljena na koljeno, s generacije na generaciju. Obostrana nam je želja da iduća pokoljenja nastave to čvrsto njegovano prijateljstvo u uspomenu i sjećanje na prethodnike koji su u prošlosti to prijateljstvo stvarali i sačuvali do današnjih dana.
Nažalost, nekih članova vašeg i našeg društva više nema među nama, ali su nam pokazali kako treba gajiti prijateljstvo i druženje i zato je to prijateljstvo koje traje.“
– tajnik KUD-a „Šumari“ Ivan Grčić, prof., Vinkovci, 2012.
„Sjećam se prvog ispraćaja pjevača i plesača na trajektu prilikom odlaska: toliko emocija, druženja, ponekad i mladih suza ostalo je i „gore“ i „dolje“, polju i moru. Pamti vrijeme i naši mladi, danas očevi s djecom. (…)
I, čini se, bilo je jučer, kao prošli tjedan, a iza nas je puno nastupa, rat, smrt i rastanak od dragih članova kojih više nema među nama na obje strane. (…)
Iza nas slike, priče, videa, iznad svega prijatelji i mnogi pravi drugovi, danas sa cijelim obiteljima. Naša će djeca dalje, i pored teškoća i recesije, u budućnosti živjeti sjećanja.“
– voditelj KU „Ivo Lozica“ Nikica Radovan, Lumbarda, 2012.
„U različitim nošnjama, no svi smo mi se činili isti, kao jedno. Bilo je zanimljivo gledati kako djeca iz druge države plešu tvoj ples, ples tvoga grada. Bio je to i velik ponos za nas. Tad sam shvatio da ma koliko različitosti imali, uvijek možemo pronaći povezanost i sličnost. (…)
Potpisali su se na naš autobus prstima skidajući prašinu i ostavljajući čiste linije slova svojih imena. Plakali su oni, a i mi. Nismo htjeli otići, htjeli smo da taj festival traje mjesec dana ili da nikad ne prestane trajati. Izgrlili smo se, pozdravili i isplakali sa Sadeczokima i sasvim bezvoljni ušli u autobus.“
– Nikola Puhin, član DFA, 2014.
